Jednostavno: Početak

I tako, završila sam prvi kurs u koji sam sama investirala i koji je bio samo MOJA želja. Moja i nićija više. I znate, divan je osjećaj završiti nešto SAMO zato što tako želiš. Trebalo mi je nekoliko dana da integrišem sve što se desilo na zadnjem modulu Učiteljskog treninga Kundalini yoge. I fakat nije mala stvar. U ovih zadnjih godinu dana, koliko je trening trajao, ja sam se promijenila potpuno. U nekim stvarima više, u nekim manje, ali promjena mi se vidi čak i na licu.

Najzanimljiviji dio mi je taj da je moja tema na prvom modulu (učiteljski je podijeljen na njih četiri) bila moje Unutrašnje Dijete. Potpuno sam se iznenadila, uopće ne znajući šta je to i šta bih ja s tim radila. Ispostavilo se da sam sa sobom, u svom tijelu i podsvijesti nosila mnogo ljutnje i tuge još iz djetinjstva. Sada sam svjesna koliko sam nježna, ali tada, kao djetetu mi nije bilo jasno zašto me neke “normalne” stvari bole i bila sam mnogo ljuta zbog toga, bez da sam to uopće znala. Na kraju krajeva, kako sam i mogla znati kada mi nije bilo ni dopušteno da se ljutim

U suštini, svi imamo to Unutrašnje Dijete u sebi i to je sve ono što su nas učili dok smo bili mali - to je ogroman dio nas kojeg vrlo često nismo svjesni, barem ja nisam bila do unazad godinu dana. Unutrašnje Dijete je softver koji nam je ugrađen tokom prvih 7 godina života i pomoću kojeg funkcionišemo u odraslom dobu. Sada je samo pitanje koliko nam taj softver trenutno služi. Da li smo sretni ispunjeni naćinom života koji vodimo?

Budući da moj softver i nije bio baš najbolje programiran za odrasli život u smislu svih onih stvari koje nas NE uče u školama, odlučila sam učiniti nešto povodom toga. Nisam znala kako osvijestiti tok svojih misli, nisam znala kako sama regulisati svoje emocije, niti šta su one zapravo. Uvijek sam bila veoma emotivna i vodila sam se srcem, ali pošto nisam znala identificirati svoje emocije, a kamoli razgovarati o njima, postala sam poprilično nefunkcionalna osoba u svim meni bitnim sferama života. Kada sam narasla, sve potisnute emocije su izlazile van na mnoge nezdrave naćine, kao i na mnoge ljude koji to nisu zaslužili. Oni znaju ko su, osvijestila sam to i zamolila ih za oprost.

Ako je ostao još neko, molim vas sada da mi oprostite, zaista nisam znala nikakav drugačiji naćin kanalisanja svojih emocija niže kategorije.

Elem, tako sam ja učila o sebi i svojoj Unutrašnjoj Djevojčici, šta voli, kako voli, koliko je nježna i kakva je kad se naljuti, šta joj prija, a šta ne. Na jedan vremenski period sam u potpunosti izgubila sve sto sam do tada mislila da jesam i taj osjećaj nije nimalo lijep. Izašli su mnogi strahovi za koje nikad ne bih pomislila da ih imam, kao recimo, strah od muškaraca i nepovjerenje prema njima, strah od ostavljanja (okej, taj je poprilično čest), strah od uspjeha (ja? Ma nema šanse!) i slično.

I tako sam postepeno, došla I do zadnjeg modula učiteljskog treninga na kojem je moja tema bila, vjerovali ili ne, Žena u meni.

Autor je jedna sjajna zena i draga prijateljica: Ivana Batev (Indra Shakti Kaur)

Znači u godinu dana sam osvijestila svoje Unutrašnje Dijete i došla do spoznavanja identiteta Žene u sebi. Po mom mišljenju, to nije nimalo mala stvar i veoma sam ponosna na rast koji sam postigla za 365 dana. Naravno, ovo ne znaći da sam potpuno izliječila Djevojčicu u sebi, ali sam je izliječila dovoljno da se pojavi Zena, dovoljno da sada znam razgovarati s njom i smiriti je u stresnim situacijama. Zapravo, mi ovaj dio sebe liječimo cijeli život (to je moje uvjerenje) i to može zvučati poražavajuće, ali to i jeste suština života. Učenje o sebi i svijetu do kraja ovog života.

I tako, sa maturom sam započela novo poglavlje u svom životu gdje sada mojim važnim odlukama u životu upravlja upravo identitet Žene, koji se nikako nije mogao pojaviti dok nisam prihvatila i sprijateljila se sa svojom Djevojčicom.

Učitelj me pitao da li taj identitet Djevojčice mora umrijeti da bi Žena živjela i odgovor je i da i ne. Da, u smislu da nema vise pravo upravljati mojim važnim odlukama i odnosima u životu. Ne, u smislu da ta dječija radost treba biti moj pokretač i način na koji doživljavam svijet.

Autor je jedna sjajna zena i draga prijateljica: Ivana Batev (Indra Shakti Kaur)

Sve ovo mi je pokazalo koliko malo znam o načinima žene i njenim ciklusima koje prolazi (ne, ne mislim samo na menstruaciju, imamo ih više). Naučila sam koliko smo zapravo ciklična bića, za razliku od linearnih muškaraca (to uopće nije loše, samo je drugačije). Naučila sam koliko smo svete u ovom svijetu i koliko je potrebna naša perspektiva u njemu.

I, naravno, moje učenje je tek počelo.

Radujem se ovom novom početku. Jedan je od prvih koje sam sama za sebe izabrala.

A što se tiće ove Djevojčice, ukoliko osvijestite u sebi da reagujete na nove ljude po starim obrascima, to bi mogla biti Ona. Ono što je meni najviše pomoglo je da sjednem i razgovaram s njom. Pitam je šta je to sada bolno i zašto ima potrebu da tako reaguje? Objasnim joj da se više ne nalazi u toj situaciji iz prošlosti I da osoba koja se u tom trenutku nalazi ispred nas nije ona koja nas je nekad davno povrijedila. Kažem joj da se više ne mora bojati I da ima mene, veliku, koja je sada štiti. Ukoliko vam nije baš ugodno naglas razgovarati sa samim sobom (odnosno identitetom unutar vas) možete pokušati I sa pisanjem. Ja koristim ovu metodu ukoliko nemam prostora da budem sama. Također pratim i nekoliko psihologa koji se bave ovom temom na veoma lijep naćin I nude veoma prakticne savjete i smjernice. Ako vas je zaintrigirala ova tema, rado ću svoje izvore podijeliti s vama.

Sretno s istraživanjem!

Autor je jedna sjajna zena i draga prijateljica: Ivana Batev (Indra Shakti Kaur)